Lov na divokoze i jare počinje 1. septembra i traje do 31. decembra.
Divokoza pripada porodici šupljorožaca (Bovidae), što znači da joj rogovi rastu cijeli život i nikada ih ne odbacuje.
Rogovi su proizvod kože i sastoje se od rožišta (porozne kosti), živca i rožine (orožnjela koža). Rogove nose i mužjaci i ženke, ali mužjaci imaju rogove više zakrivljene prema tjemenu, deblje prema glavi i formiraju kuke. Rogovi najbrže rastu u prve četiri godine, posebno u drugoj i trećoj, a zatim rastu oko 1 do 2 mm godišnje.
Opis: Tijelo je snažno i kompaktno, vrlo okretno i sposobno za savladavanje najtežih terena. Izvrsni su penjači i skakači zbog jakih mišića i elastičnih papaka. Kosti su lagane i šupljikave.
Ljetno krzno je svijetlo smeđe-žuto, dok je zimsko gotovo crno. Oba spola imaju izraženu tamnu prugu koja se proteže od njuške preko očiju do ušiju i rogova. Gornji dio glave, obrazi, dio vrata i područje ispod repa su svijetli (bijelo-kremasti). Duž kralježnice proteže se tanka linija tamnijeg krzna.
Divojare imaju izraženu bradu ili peraju – pojas duže dlake koji se proteže duž leđa i koji je cijenjen kao lovački trofej.
Veličina: Visina je od 75 do 80 cm, duljina tijela je 110 – 130 cm, a rep može doseći do 10 cm.
Težina: Divokoza teži do 35 kg, dok divojarac može dostići do 45 kg.
Životni vijek: 20-25 godina.
Rasprostranjenost: Autohtona divljač Europe i Male Azije, posebno Alpa i Karpati. U Hrvatskoj obitava u dijelovima Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Nekada je živjela i na Velebitu i dijelovima Dalmacije, ali intenzivan lov je doveo do nestanka populacija. Kasnije je ponovno naseljena na području Velebita i Biokova, gdje se uspješno održava.
Stanište: Može se naći na nadmorskim visinama od 400 do 3000 metara, pretežno na planinskim područjima, živi na stjenovitim planinskim vrhovima, ali i na blagim padinama šuma. Voli planinske pašnjake, klisure, guste planinske šume i mirna područja s bogatom ispašom, zaštitom od neprijatelja i vremenskim neprilikama.
Prehrana: Skromnih zahtjeva, hrani se travom i bobicama planinskih livada i pašnjaka, gricka pupoljke, voli lizati sol, a vodu uzima rijetko.
Ponašanje: Zahvaljujući izvanrednom osjetu sluha i njuha (može nanjušiti neprijatelja na 1 km ako je vjetar povoljan) te vrlo dobrom vidu, gotovo ju je nemoguće prikrasti na otvorenom terenu – primjećuje svaki pokret.
Životinje su u krdu – ženke s mladuncima do 2 godine starosti, dok se mladi mužjaci izdvajaju u posebne grupe s drugim mužjacima, a stari divojarci žive usamljeničkim životom. Tijekom jeseni mogu se udružiti u krda od 100 jedinki koje vodi stara i iskusna ženka. Aktivne su tijekom dana, pasući se ujutro i predvečer.
Parenje: Parenje (prskanje) počinje u studenom i prosincu i traje tri do pet tjedana. Što je vrijeme nepovoljnije, parenje je kraće i intenzivnije. Spolnu zrelost postižu nakon 18 mjeseci, ali se pare tek od treće godine. Mužjaci se ponekad bore za naklonost ženki, a tijekom parenja im nateknu zaušne žlijezde (zaušnjaci) koje luče mirisni sekret za označavanje teritorija.
Ženka nosi 6 mjeseci i u svibnju i lipnju ojari jedno do dva mladunca. Mladunče je već nakon nekoliko sati sposobno slijediti majku po teškom terenu. Ostaje uz majku tijekom cijele godine.
Glasanje: Meketanje (divokoza – mladunče), zviždanje kada upozorava na moguću opasnost (uz tupkanje nogom), krik ako je ranjena.
