Lov na divokozu i jare počinje 1. septembra do 31. decembra.
Divokoza, pripadnik porodice šupljorožaca (Bovidae), karakteriše se rastom rogova tokom cijelog života, koji se nikada ne odbacuju.
Rogovi su struktura kože sastavljena od rožišta, živca i rožine kože. I mužjaci i ženke nose rogove, ali kod mužjaka su oni više zakrivljeni prema tjemenu, deblji prema glavi i oblikuju kuke. Brzina rasta rogova je najveća u prve četiri godine, posebno u drugoj i trećoj godini, nakon čega se smanjuje na 1 do 2 milimetra godišnje.
Divokoza ima snažno i kompaktno tijelo, vrlo je okretna i sposobna za kretanje po najzahtjevnijem terenu. Zbog snažnih mišića i elastičnih papaka, izvrsna je u penjanju i skakanju. Kosti su joj lagane i šupljikave.
Ljetna dlaka divokoze je svijetlosmeđa do žute, dok je zimska gotovo crna. Obje spolovice imaju tamnu prugu koja se proteže od njuške preko očiju do ušiju i rogova. Gornji dio glave, obrazi, dio vrata i područje ispod repa su svijetli (bijelo-krem). Duž kralježnice se proteže tanka linija tamnije dlake.
Divojarci imaju izraženu bradu ili peraju, dužu dlaku duž leđa, koja je cijenjena kao lovački trofej.
Što se tiče veličine, divokoza može biti visoka 75 do 80 cm i dugačka 110 do 130 cm, s repom do 10 cm. Težina divokoze može biti do 35 kg, dok divojarac može težiti do 45 kg.
Životni vijek divokoze je oko 20 do 25 godina.
Rasprostranjena je divljač u Europi i Maloj Aziji, posebno u Alpama i Karpatima. U Hrvatskoj, može se naći u dijelovima Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Ranije su obitavale i na Velebitu i u dijelovima Dalmacije, ali je intenzivan lov doveo do smanjenja populacija. Kasnije su naseljene na Velebitu i Biokovu, gdje su uspješno održane.
Što se tiče staništa, divokoza se može naći na visinama od 400 do 3000 metara. Pretežito je planinska divljač, koja živi na stjenovitim planinskim vrhovima, ali također voli blage šumske padine, planinske pašnjake, klisure i mirna područja s obiljem hrane, zaštitom od neprijatelja i povoljnim vremenskim uvjetima.
Prehranu divokoze čine trave i bobice planinskih livada i pašnjaka, pupoljci i liže sol, dok vodu uzima iznimno rijetko.
Zbog izvanrednog osjeta sluha, njuha i vida, divokoza je izuzetno oprezna na otvorenom terenu i gotovo ju je nemoguće prikrivati. Živi u krdu, gdje su ženke s jarićima do dvije godine starosti, dok se mladi jarci grupiraju s drugim mužjacima. Stariji divojarci često žive usamljeničkim životom, ali se tijekom jeseni mogu udružiti u krda koja vodi iskusna ženka.
Parenje divokoza počinje u studenom i prosincu i traje tri do pet tjedana. Mužjaci se bore za naklonost ženki, a tijekom parenja luče mirisne tvari iz zaušnih žlijezda radi označavanja teritorija. Ženka nosi mladunce šest mjeseci, a jarići se rađaju u svibnju i lipnju. Mladi jare već nakon nekoliko sati može pratiti majku po zahtjevnom terenu i ostaje uz nju tijekom cijele godine.
Divokoza komunicira meketanjem, zviždanjem kao upozorenje na opasnost te krikom ako je ranjena.
