Lov na šakala u Bosni i Hercegovini traje čitavu godinu od 1. januara do 31. decembra.
Nezaustavljivo se šire, a prema riječima lovaca, razlog tome je zabrana postavljanja zamki, kao i činjenica da su sve rjeđe na nišanu, jer su svrstani u krupnu divljač zajedno sa vukovima.
U proteklih dvadeset godina, populacija šakala u Bosni i Hercegovini neprestano raste, a posljednjih godina brojnost ove životinje doživljava pravu eksploziju. Prostor koji zauzima neprestano se širi i povećava, pa se šakal sada naseljava i tamo gdje ga ranije nikada nije bilo. Pojava samo nekoliko jedinki na nekom terenu za par godina gotovo sigurno znači da će ih biti desetine, pa možda i stotine! Tačan broj jedinki se ne može utvrditi, a najpouzdaniji znak da šakala ima u nekom lovištu jeste nagli pad brojnosti prije svega zeca, pa zatim fazana iz prirodnog legla, nalaz ostataka srneće divljači (posebno lanadi!), a šakal ne oklijeva napasti u čoporu i prasad divljih svinja, iako je tu dosta oprezan, jer su krmače agresivne u odbrani svojih mladunaca. Lovci i korisnici lovišta pokušavaju se boriti protiv ove napasti, ali i pored truda koji pojedinci ulažu, nema pomaka u trendu – šakal se i dalje širi i množi geometrijskom progresijom, a neko efikasno rješenje nije ni na vidiku. Masovne organizacije lova na šakala nisu dale rezultate u smanjenju brojnosti, nego su te hajke postale više prilika za lovačka druženja – šakal je suviše lukav i oprezan da bi dozvolio da ga desetine ili stotine lovaca opkoli! Hajke najčešće rezultiraju odstrelom samo par jedinki, što se vrlo brzo nadoknađuje novim štenjenjima ženki. Kao najefikasniji se pokazao pojedinačni lov na šakala čekanjem na rupama u kojima živi, ili čekanjem na mrciništu. Međutim, za takav lov treba upornosti, a čak ima slučajeva da uprave nekih LU iz raznih (opravdanih i neopravdanih) razloga izbjegavaju davanje dozvola za ovakav lov ili ih daju vrlo restriktivno, a treba i pomenuti i propise koji su obavezali lovca da u pojedinačnom lovu ima stručnog pratioca, što dodatno komplikuje borbu protiv ove štetočine, kojem je čovjek jedini neprijatelj – drugog prirodnog neprijatelja nema, osim vuka, a vuka ima samo u malom broju lovišta! Pored odstrela, ima slučajeva da su ponegdje ljudi (možda iz očaja?) posegnuli i za trovanjem šakala, što je prije svega van pameti, a i strogo je zabranjeno! Loša situacija u lovištima povezana sa šakalom i štetama koje pravi je dostigla alarmantne razmjere, a izgleda da nije daleko dan kada će šakal u potrazi za hranom početi ulaziti i u dvorišta! Zaista je jeziv zvuk zavijanja šakala kada se u kasnim večernjim satima počnu dozivati kako bi krenuli u lov.
