Lov na šljuke počinje 1. avgusta a završava se 29. februara sledeće godine.
Šljuka bena, poznata i kao šumska šljuka ili kljunača, ima različite nazive kao što su kokoška, kokočka, podlešnjak, bačura, banjura i drugi. Njeno perje dolazi u smeđe-kestenjastoj boji na leđima i pepeljasto-smeđoj na trbuhu, s poprečnim prugama koje pomažu u kamuflaži u šumi. Na glavi ima tamne pruge koje je razlikuju od drugih vrsta šljuka, dok su joj velike crne oči visoko postavljene, omogućavajući joj široko vidno polje od gotovo 360°. Osim što ima dobar vid, šljuka također ima izraženo razvijen sluh.
Šljuka bena je relativno mala ptica, duga oko 30 cm s rasponom krila od oko 60 cm i težinom odraslih jedinki između 220 i 420 g. Ženke su obično nešto veće od mužjaka. Obično su selice i u našoj zemlji se mogu vidjeti samo kratko u proljeće i jesen, tijekom migracije na sjever i natrag.
Parovi se formiraju u ožujku i travnju te ponovno u lipnju. Gnijezde se uglavnom u sjevernoj Europi, ali ponekad i kod nas. Šljuka je cijenjena meta za lovce, posebno u Dalmaciji. Lovci je love od 16. listopada do kraja veljače.
Obično se lovi na preletu, često s psima, što je uspješnija metoda. Lovci u Dalmaciji preferiraju ovu metodu zbog terena na kojem se šljuke obično nalaze – u mladim šumama s podrastom na vlažnom tlu. Koriste se ptičari poput njemačkih ptičara, setera ili bretona. Lov se odvija često na rubovima šuma gdje šljuke dolaze nakon zalaska sunca da bi se hranile na poljima.
Za lov se koriste puške sa sitnom sačmom, idealno s otvorenim čokovima, kako bi se osigurao širi raspon. Šljuka bena je vrlo cijenjena vrsta za lov, posebno među lovno-turističkim entuzijastima.
